Ništa nije ničije

Kabinet kurioziteta Bojana Savića Ostojića nam predstavlja „nečujni režim“ postojanja sveta u kome se istorija uči na buvljacima, a pijaca je njegova najstarija institucija. Pripovedač ovog romana istovremeno je neumorni hodač, strasni kolekcionar polovnih knjiga, uporni detektiv koji prati tragove propadanja svih Jugoslavija, ostavljeni ljubavnik i iznevereni prijatelj. U njegovom pijačnom cegeru nalaze se, kao posebne dragocenosti, dnevnici, spomenari, ceduljice i beleške, crteži i spiskovi želja anonimnih autora. Ovi artefakti, napisani naivno ali ubojito neposredno, rekonstruišu delikatnu priču o samoći i ljubavnom čekanju. Pročitajte je što pre, ne čekajući da knjiga počne svoj nevidljivi život na tezgama brojnih beogradskih buvljaka. – Tatjana Rosić Da knjige o knjigama ne moraju nužno biti egzibicionistička, cerebralna i narcistička vrsta književne slepe ulice, pokazuje nam najnovije delo Bojana Savića Ostojića Ništa nije ničije. Ovaj poletan, nadasve inventivan, duhovit, vrcav i, pre svega, ludo zabavan oblik komuniciranja sa knjigama, ali i njihovim vlasnicima, kontekstima i reaktualizovanim značenjima i značajima, pokazuje kako forma u srpskoj književnosti nije u defanzivi. Kako god se odredili spram autorovih tajnih života knjiga, i kako god sumnjali da je jedna konverzija iz intelektualističke ambicije u sferu detekcije moguća, Ništa nije ničije od prvih stranica otkriva čitaocu alternativne prostore u kojima knjige obitavaju, kao mogućnost i kao utočište, i kako ih često od zaborava štite knjigama neskloni ljudi. Dobro je da je za nekog knjiga još uvek prostor svetog, i dobro je da od ovolikog obilja priča o knjigama moguća izvanredna književnost. – Miroljub Stojanović