Elitistički pasijans

Antiratno izjašnjenje Latinke Perović u vrijeme vlasti Slobodana Miloševića i njezino dosljedno suprotstavljanje politici velikosrpskog ekspanzionizma kao i visokokultivirani jezik njezinih spisa zajamčili su apriornu pozi­tivnu recepciju njezine knjige Dominantna i neželjena elita.

Ne odričući nijednu od neupitnih zasluga Latinke Perović, Mira Bogdanović je ukazala na ozbiljne teorijske poteškoće u tretmanu pojma elite, na proturječje između zauzimanja za liberalne vrijednosti uz istodobno negiranje načela jednakosti – shvaćene kao jednakopravnost svih pred zakonom i kao neotuđivo pravo svakog građanina da bira i da bude biran – te na činjenicu da je Latinka Perović o nekim temama, kao primjerice o Svetozaru Markoviću, kapitalizmu i komunizmu, u ranijim radovima zastupala stajališta dijametralno suprotna sadašnjima. Za Miru Bogdanović sporna je ta neobrazložena konverzija od komunizma na liberalizam. Jednako spornim Mira Bogdanović smatra pokušaj Latinke Perović da uspostavi navodni kontinuitet srpskog liberalizma od Piroćanca pre­ko Perića do Marka Nikezića. Latinka Perović, tvrdi autorica, Piroćanca smatra neupitnim libera­lom unatoč tome što je ovaj zastupao u većoj mjeri autoritarne i nedemokratske stavove negoli klasično liberalne. Kad je Perić u pitanju, u potpunosti je zanemarena činjenica da je on bio visokopozicionirani službenik Nedićeve kvislinške vlade i da je bio na strani onih koji su tada progonili skojevca Nikezića. I tezu da su radikali, srpski nacionalisti i komunisti zapravo u ideološkom i civilizacijskom po­gledu isti Mira Bogdanović smatra spornom. Bez uzimanja u obzir činjenice da je Srbija dio svoje povijesti provela u okvirima dviju propalih jugoslavenskih država nije moguće shvatiti političke procese u Srbiji, a taj kontekst je – primjećuje Mira Bogdanović – u potpunosti zanemaren u knjizi Latinke Perović koju Mira Bogdanović strasno, akribično i argumentirano kritizira i osporava.