Zapisi Dra Josipa Smodlake

Ime Josipa Smodlake uzalud ćemo tražiti u Stanojevićevoj Enciklopediji, u Minervinom Leksikonu ili u Enciklopediji Leksikografskog zavoda. Kako se je moglo desiti, da je on izostavljen, ne znamo, a možemo samo reći: Habent sua fata libelli. A ipak je taj oštro profilirani političar i javni radnik trebao da nađe u galeriji nasih zaslužnih ljudi svoje lijepo i dolično mjesto. U toku svog života – od 1869. do 1956. – on je neposredno proživljavao sve daće i nedaće sredine iz koje je ponikao. Kao da je u sebi nosio instinkte, u kojima su bila nagomilana iskustva davnih pokoljenja, kad su naši preci u VI st. preplavili Balkan, a bizantinski pisci u nedoumici jedni pričali o „Srbima, koji se zovu i Hrvati”, a drugi o „Hrvatima, koji se zovu i Srbi”. A ti su mu instinkti ukazivali siguran i pravilan put, kojim treba da plovi između Scila i Haribda naše zamršene jugoslavenske stvarnosti.