Velika Srbija za male ljude

„Duhovito, oštro, bespoštedno, ironično, prodire do kosti i još dalje, razigrano, zabavno, crnohumorno, bjelohumorno, nadrealno realno, fantastično stvarno, nestvarno fantastično i bezbroj sličnih pridjeva koje možemo redati neće biti dovoljni da opišemo pisanje Tomislava Markovića. Na najboljoj tradiciji jugoslavenskih nadrealista ili slijedeći etiku Danila Kiša, lucidnost Vojislava Despotova, Tomislav Marković je izgradio svoju poetiku, a ona je urnebesno ozbiljna i može da djeluje kao lijek na čitaoca koji voli iskrenu, tešku literaturu i publicistiku.“

– Faruk Šehić

„Koliko god bile teške teme kojima se Marković bavi, njegov način pisanja može se okarakterizirati humorističnim. Autor pokazuje kako se pravilno smijati apsurdu. Taj smijeh je oslobađajući i spoznajni, autoironičan, nadasve katarzičan. Jezik kojim se kreira svijet apsurda, posebna je umjetnina. Marković se koristi sebi svojstvenom, za ovu priliku posebno kreiranom leksikom, vrlo efektnom i kreativnom. Jer smijati se malim ljudima, kreatorima velikog zla, prvi je korak ka suprotstavljanju povijesnom ludilu, čiji kraj nijedan čovjek Balkana više ne vjeruje da će doživjeti.“

– Amela Balić

„O stradanju i zločinama, u maniru najboljih satiričara naših jezika, beogradski autor Tomislav Marković napisao je knjigu Velika Srbija za male ljude. S pozicije onih koji ne pristaju na igrokaz koji se zove Srbija nije učestvovala u ratovima devedesetih, Marković secira svaki segment politike koja je dovela do genocida. Ova obimna i značajna knjiga trebala bi se čitati uz podršku sedativa, ali se mora pročitati, u prvom redu zbog toga da bismo znali kako pisati kada želimo da literatura nije zabava nego bolno, do srži, zadiranje u ono o čemu se najčešće ćuti ili to barem čini zvanična politika.“

– Kristina Ljevak