U jarku

„Da li živimo u ‘ludoj’ stvarnosti ili su njeni junaci bolesne osobe? Ta zamka stvarnosti i jeste neka vrsta autorkine opsesije, jer gradeći nam kroz priču stvarnost upravo onakvom kakva jeste, ona nas tjera da se sudarimo sa njenom apsurdnošću i da počnemo razumijevati iščašenu logiku njenih junaka – da se samo pomoću apsurda može nositi sa ovom i ovakvom stvarnošću. Njeni junaci su obilježeni užasom vremena koji je nemoguće preraditi i oblikovati u nešto smisleno. Oni žive u nekoj vrsti postapokaliptičnog svijeta koji nije ni uništen ni spasen, nego razrušen i raščaran, ali nam se uz njen majstorski crni humor ipak malo lakše nositi sa tim spoznajama.“

– Tanja Stupar Trifunović

Kada junakinji ovog romana, kojoj je istovremeno pripala i uloga naratora, u sobu utrči majka i prekine je u gledanju njene omiljene kriminalističke serije, pred čitaocima počinje da se otkriva gotovo suludi i haotični svijet priče, sačinjen od događaja poput sahrane strine Stane, koja se udavila komadićem piletine te time poljuljala planove oko prodaje porodične kuće i zemljišta, svijet ispunjen neobičnim posjetama policijskim stanicama i ambulantama, junacima koji neuspješno pokušavaju da izvrše samoubistvo, onima koji sebi godinama unaprijed podižu spomenike ili doživljavaju lični preporod nakon odluke da se upuste u svijet šverca. Slađana Nina Perković sa svakom novom stranom sve slikovitije gradi romaneskni svijet koji jeste sazdan na prikazivanju svakodnevice, samo što je ta svakodnevica, izrazito britkim jezikom i uz nezanemarljivu dozu crnog humora, izmještena gotovo do samih granica apsurda i groteske. Jedna sahrana i prodaja porodične kuće i zemlje, ti događaji koje gotovo automatski percipiramo kao tragične ili potresne, u ovom romanu preobraženi su u ono smjehovno koje nam služi ne da bismo tragičnost i stvarnost ignorisali, već da bismo lakše pojmili cjelovitu sliku svijeta čiji smo i sami dio.