Šternov Testament

ZALUDNA JE PREMOĆ ONIH KOJI PALE LOMAČE
Dvadeseto stoljeće sa svim svojim silnim padovima i rijetkim uzletima, nedovršenim ratovima, neobuzdanim revolucijama, pogromima i progonima... kataklizmička je slika Apokalipse u kojoj su Holokaust i staljinski gulazi samo vršak duboko uronjenog zla u dubine naše duše i (ne)svijesti. Tomu nema spa­sa, ali možda ima lijeka: pokušati se u tom vječnom košmaru povijesti (o)braniti od pesimizma, ne uvijek varljivom (ne)vjerom koja nam se nudi kao izbavljenje, već umjesto nebeske utjehe utvarama Tvorca, Apsoluta, Svemogućeg... zlu se suprotstaviti „čovjeku dostupnom ljepotom“. Jedan od mogućih recepata nudi nam, naravno na svoj osebujan način i Krstulović; iako je njegova knjiga naizgled puna gorkog pesi­mizma, iznad kojeg lebde, njemu tako bliski i dragi Čezare Paveze i Primo Levi, moguć je izlaz iz labirinta; treba htjeti znati umom i stvaralaštvom, a ne ideologijom, osvjestiti našu povijest. U tom smislu za Krstulovića nema dvojbe; kada se sve sabere i oduzme naša je povijest, ma koliko se tomu opirali „historija klasnih borbi“ i kao da je gotovo svaka rečenica njegova romana već sama po sebi čitava jedna priča kojom se potvrđuje da je izazov moćniji od mudrosti. Ili kako piše autor:“ Zaludna je premoć onih koji pale lomače“; usprkos svemu, otvaraju se polje ničim obuzdane mašte koja je sama po sebi sukus ljepote čijoj plemenitoj uzvišenosti svojim rukopisom nedvojbeno pridonosi i Krstulović.Jaroslav Pecnik