„…Nasuprot tome, srpska misao, to je pogled unutra, to je bratstvo u ljubavi, to je hrišćansko sastradalništvo sa bližnjima, sa ljudima uopšte, kojom se nadvladava ‘’tragedija usamljenosti’ modernog čoveka. To je kihotska čežnja da se živi uspravno i herojski, u punoći bivstva. Jer, kao što kaže Vujić ‘dva su puta duhovna moguća: jedan vodi pravce u podražavanje, u jedno primanje bez kraja i konca, u jedno kopiranje bez smisla i duha, u jednu imitaciju bez stila i izraza; drugi vodi u traženje sopstvenih vrednosti, u mučenje po rođenim izvorima i dubinama, u stvaralaštva iz svog duha’. I pred nama, današnjim Srbima, ova strašna dilema stoji zaoštrenija nego ikad u istoriji. Znajući da je pravi put uvek teži put, valja birati vujićevski tj. ne ići širokim stazama sveta koje vode u sebeukidanje, ništavilo i smrt, nego strmim, neugodnim i nadasve rizičnim putem bogotraženja i sebetraženja…“
– Iz ogleda Svetislava Pušonjića Život, snaga i sloboda ličnosti u filosofiji Vladimira Vujića
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.