Pratišina

Alen Brlek je bio pjesnik i kada to još nije znao. Dvije su, barem, u njega odlike pjesnika: sloboda i poštovanje. Sloboda njegova izraza, eksperimentiranje sa stihom, strofom, interpunkcijom pokazuju da mu je tijesno u okvirima, da bi pjesma pjesmom bila da mora biti nova i ranjena i naci svoje ležište u rijeci i pismu, koliko je to god moguce, da mora zaviriti u novo. Ništa njemu formalno nije sveto, a posvecenost poeziji je ocita. No, ne radi se tu samo o posvecenosti, radi se i o tome da duboko poštuje ono o cemu pjeva, da mu je, cijeli svijet, zapravo svet. – Kruno Lokotar Zaklonjeni tamnom, opojnom šumom jednog hrabrog, autentičnog pjesničkog jezika, u ovoj se zbirci pjesama susrećemo nasamo s uzbudljivim projektom, ne samo pjesničke, vec očito životne potrage za jednim važnim znanjem ili stanjem. Ovdje je to stanje nazvano pratišina. – Dorta Jagic