Meša Selimović je govorio da književnici pišu romane iz dva razloga: ili su ludo ambiciozni ili ih je muka naterala da se nekom povere, ispovede.
Sam naslov romana, Orahova ljuska ukazuje da su prelomni događaji u našem životu zapreteni u najdubljem sećanju, jer boje to što jesmo. Tok svesti glavne junakinje pun je emotivnog naboja i asocijacija koje se prepliću sa sećanjima na detinjstvo. Priča prati životnu stazu hrabre, odvažne, a ipak krhke devojke, koju talasi života bacaju na stene o koje se odbija „bez suza“.
Ona je u toj svojoj kompleksnosti autentična junakinja moderne srpske proze viđena kroz prizmu porodičnih tragedija, kriminala i besmrtne ljubavi. Izuzetna dramaturška struktura je scenaristički dinamična — puna dijaloga i, kao takva, idealna postavka za film.
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.