Izučavanje odnosa između Srbije i Rusije u Prvom svetskom ratu stavlja pisca pred niz raznovrsnih i zamršenih pitanja. Na prvom mestu jeste kompleksnost, sadržajnost, obilje predmeta odnosa u jednom neobično složenom istorijskom periodu, u kome se teži i radi sa ciljem ostvarenja veoma zamašnih ratnih programa, baštinjenih od davne, bliže i bliske prošlosti. Šansa da se realizuju ti epohalni ciljevi, proizvod nacionalizma, u jednoj bespoštednoj borbi, kakav je Prvi svetski rat, daje osnovni pečat ratu i odnosima između država čije međusobne odnose želimo da ispitamo.
Odnosi između bilo koje dve zemlje, u bilo kom periodu, nikada nisu samo njihova stvar. U njih su redovno uključene, na razne načine, i druge države, u obimu i stepenu koje određuju njihovi sopstveni interesi. Naime, ti dvojni odnosi nisu sami sebi cilj — oni se delom i prave zbog drugih država, uslovljeni su njima, deo su šireg spleta međudržavnih odnosa, jedan njihov kolosek. Ta metodološka premisa neophodna je u svim istorijskim radovima koji obrađuju međusobne odnose dve zemlje, jer istrgnuti, odvojiti istorijski fenomen od njegovog istorijskog miljea bio bi metodološki promašaj. S druge strane, vreba opasnost da se istoričar, pisac, izgubi, raspline u širokom opsegu međunarodnih odnosa, čija posledica može da bude manji ili veći promašaj sopstvene, zadate teme. Ovo naročito može da bude pogibeljno u heurističkoj fazi rada. Preostaje da se između navedena dva pola nađe središnji put, a koji je, čini se, i jedino ispravan u savremenoj istoriji, a svodi se na to da valja znati istorijsku sredinu, a nagnuti se nad jednim njenim izdankom.
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.