Lancunom preko glave

''Ovu bi se knjigu trebalo čitati onako kako se čita roman, po redu, otpočetka prema kraju, redak po redak, stih po stih, pjesmu po pjesmu. Napisana iz nevolje, žalosti i melankolije, iz junačkog, sasvim književnog, obuzdavanja egzistencijalne panike i straha od smrti, po nekom životnom rubu i iz osjećaja, u svakom trenutku evidentnog, da nikada neće biti objavljena i da, zapravo, ovo i nisu pjesme za objavljivanje, nego su pjesme za oporučivanje, za jedan sudbinom iznuđeni testament. U svakom slučaju, ovakvo što piše se jednom u životu. Olja Runjić divno je iskorijenjena iz svih svojih zavičaja, stečenih, srođenih i odabranih, i to je ono što je temeljni ambijent njezinih pjesama. Ako i ne znamo odakle smo, znamo odakle sve više nismo.''

Miljenko Jergović

''Šta bude s ljubavi kada najdraže osobe zauvijek odu s ovoga svijeta, može li se to ikada preboljeti? Olja Runjić, osjećajem bliska svojti pjesnikinja i pjesnika zaraženih smrću, nema iluziju da će naći utješan odgovor na ovako suštinska pitanja o životu. Njezine pjesme vas uzimaju svojom gustinom gdje se povremeno i sam grafički razmak između riječi doima viškom. Prividno paradoksalno, a zapravo baš čarolijom ovakvog pjesničkog koncentrata, otvaraju se metafizički bezdani u koje čitalac upada, i pada, ali nekako sretan. Valjda čiste poezije radi, kao jednog od par excellence dokaza ljudskog duha uopšte.

Lancunom preko glave intimna je istorija ljubavi i čežnje. Ulazite u tuđi život, virite u delikatne pore privatnosti, i pri tome vam nije nelagodno. Naprotiv, osjećate se privilegovani zbog svjedočanstva jedne ovako zrele umjetnosti.''

Namik Kabil

''Kad tastatura postane klavijatura, tada je riječ o muzici! O muzici riječi!

Takav izraz, zapravo, taj gejzir savršenih slika podsjeća na nasušnu potrebu za koju prethodno nismo bili svjesni i koja je sada zadovoljena na čaroban način. To je savršen obrat pretvaranja običnog u posebno i pouzdan znak da je sve moguće, da čuda postoje.

Obilje čuda!

Zemlja čuda u Alisi!''

Benjamin Isović