Izabrani Eseji

Isidora Sekulić je bila veliki moralista u najplemenitijem smislu reči. Njeno insistiranje na moralnosti likova, kao i na moralnosti samog sižea nekog dela, bilo je ugrađeno u ono što književnu kritiku čini književnošću – misaonost i impresiju autora. Lepota njenog iskaza, danas tako retka u našoj savremenoj književnoj kritici, privlači i današnjeg čitaoca da čita prikaze knjiga koje su odavno prisutne samo u književnoj istoriji i to često na njenoj margini. Njena književna kritika sama je po sebi književni tekst, i to je ono što će joj obezbediti čitaoce i u budućnosti.