Drugi zakon termodinamike

„Rođen u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio u dnevnom listu Vjesnik, tjedniku Nacional i izdavačkoj kući Profil. Od 2011. radi kao glavni urednik u izdavačkoj kući V.B.Z.“

– Drago Glamuzina

„Objavio knjigu pesama Mesari (Naklada MD, 2001.), roman Tri  (Profil, 2008.), knjigu pesama Je li to sve (V.B.Z., 2009.), knjigu pesama s fotografijama Stanka Abadžića Sami u toj šumi (Bibliofil, 2011.), knjigu pesama Everest (Fraktura, 2016.) i knjigu izabranih pesama Waiting For The Frogs To Fall (HDP, 2017.). Za Mesare je dobio Nagradu „Vladimir Nazor“ za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pesama autora do 35 godina. Za roman Tri do-bio je nagradu t-portala za najbolji roman godine.

„Knjige su mu prevedene na njemački, bugarski, engleski, makedonski i slovenački jezik.“

– Živi u Zagrebu.

„Glamuzina i u novom romanu pokušava odgovoriti na ono čuveno Carverovo pitanje: O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi? Pritom iznosi posve različite, pa često i nevjerojatne manifestacije i implikacije, kako kaže Susan Sontag, ‘najmisterioznijeg ljudskog odnosa’. U novom romanu na scenu je doveo 14 muškaraca i žena, sve ih spojio na jednom tulumu i natjerao ih da nam ispričaju svoje životne priče. Svi su u četrdesetima, ‘izlupani’ i oštećeni životom, svi pritom svjesni da im isti taj život sipi kao pijesak među prstima, ali i dalje, naravno, duboko zakačeni za svoje strasti, opsesije, utvare. . . Međusobno su u različitim odnosima – ljubavnim, bračnim, poslovnim, prijateljskim – koji se kompliciraju, razotkrivaju i kulmirniraju upravo na tulumu na koji nas Glamuzina privodi.

Drugi zakon termodinamike važan je roman i zbog iznimne Glamuzinine sposobnosti da minuciozno, sloj po sloj razotkriva svoje likove i njihove motive, da nam zorno pokaže kakvi su ispod kože, što ih muči a što pogoni, i zbog inventivne i kompleksne strukture romana za čiju je izgradnju potrebno veliko spisateljsko umijeće.“

– Roman Sinić

„Dobrano prije globalne pandemije Drago Glamuzina započeo je pisanje ovog romana, čija je središnja postavka posve dekameronovska. No ono što je bitno za čitatelja jedan je drugi virus: onaj istovremeno discipliniranog i strasnog pripovijedanja. Gotovo svi likovi u ovoj priči su pisci, profesionalni krotitelji priča, no njih i njihove posledice, pokazat će se, ponekad je zaista teško zauzdati. Glamuzina, ipak, nema taj problem: ritam romana je metrоnomski, tempo brz, dok se dinamika vješto poigrava iznevjerenim očekivanjem. Neka vas odabrani spisateljsko-kulturnjački milje ne obeshrabri: za razliku od tipova koje ste navikli sresti na pjesničkim soarejama, Glamuzinini likovi nepretenciozni su, slojeviti i intrigantni.“

– Marko Pogačar