Fascinantna i veoma neobična knjiga o psihoanalizi, njenoj prošlosti, trajanju i budućnosti u vizuri Ričarda Česika, američkog psihijatra i psihoanalitičara, znamenitog po povezivanju psihoanalize sa fenomenologijom, filozofijom, drugima naukama i umetnošću.
Šta čini napredak u psihoanalizi? Kuda ide psihoanaliza?
Savremeno pomanjkanje smelosti i kriza psihoanalize.
Zašto je transfer Frojdovo najveće otkriće?
Uticaj kontratransfera na propast civilizacije.
Tajni život psihoanalitičara.
Psihoanaliza: nauka i umeće
Kako slušati klijenta? Da li je psihoanalitičar prevodilac?
Šta mogu moderni psihoanalitičari da nauče od Danteovih psiholoških ideja, Božanstvene komedije i srednjovekovne koncepcije izlečenja duše?
DA LI JE MOGUĆA PSIHOANALIZA BEZ FROJDOVOG DELA KAO OSNOVE?
Knjiga u kojoj će uživati svi oni koji vole psihoanalizu i zagovaraju njenu najtešnju vezu sa filozofijom i umetnošću. – Prof. dr Ljubomir Erić, psihijatar i psihoterapeut
O knjizi:
Od svog nastanka psihoanaliza je delila sudbinu civilizacijskih dometa zapadne misli, filozofije i umetnosti, kao i stvaralaštva i kreativnosti ljudi i mora, ako želi da ima budućnost, da se pridržava principa i razvoja ovih disciplina. Zato, paralelno sa tekstovima o psihoanalizi Česik posvećuje veliku pažnju i filozofiji, velikanima njene misli kao što su Hegel, Huserl, Hajdeger, Niče, Šopenhauer i mnogi drugi, kao i književnosti, pesništvu, posebno Danteu Aligijeriju i njegovoj Božanstvenoj komediji koju svrstava u psihoanalitički fundus, ali i pitanjima stvaralaštva i kreativnosti kao neophodnim uslovima za obavljanje prakse i razvoja psihoanalize.
Autor u knjizi saopštava šta on podrazumeva pod pojmom psihoanaliza i opisuje njenih pet stanovišta ili načina slušanja pacijenata, za koje smatra da su u nepomirljivom konfliktu, ali ih postavlja kao stožere u određenju budućnosti psihoanalize.
Prvo stanovište polazi od toga da specifičan identitet psihoanalizi daje delo Sigmunda Frojda i njegovo osnovno gledište da su ponašanje i psihički život neke osobe u sadašnjosti determinisani onim što im se dešavalo u detinjstvu. Frojdov pojam nagon je od fundamentalnog značaja u savremenoj psihoanalizi koja je pre svega psihologija nagona i Česik apeluje na psihoanalitičare da se vrate Frojdu čije delo treba da bude kamen temeljac psihoanalize.
Drugo stanovište koje, po Česiku, određuje psihoanalizu je model teorije objektnih odnosa oličen u radu Melani Klajn i Vilfreda Biona koje se zasniva na najranijim projektivnim i introjektivnim fantazijama pacijenata kako se one pojavljuju u usmerenosti na objekt.
Treće stanovište je fenomenologija koja se fokusira na pacijentovo postojanje u svetu, kojoj daje veliki značaj iako nije predstavnik egzistencijalističke psihoanalize. Ona je nastala u delima Brentana, Huserla, Hajdegera, Sartra…
Četvrti pristup je psihologija selfa koja se fokusira na stanje pacijentovog poimanja sebe, a peto stanovište psihoanalize je interaktivno, relaciono ili intersubjektivno fokusirano na kontratransfer terapeuta, a najkompletnije teorijsko tumačenje ovih stavova priložio je Lipton.
Zanimljivo je i poglavlje posvećeno pitanju da li savremeni psihoanalitičari mogu nešto da nauče iz fundusa kulture i umetnosti srednjovekovnih psihoanalitičara, tj. od umetnika i filozofa, pre svih Dantea i njegove Božanstvene komedije, a najoriginalnije poglavlje knjige se odnosi na Česikovu maštovitu projekciju kako će izgledati psihoanaliza na kraju trećeg milenijuma!
Sadržaj:
Ljubomir Erić: Ričard Česik – Budućnost psihoanalize
Predgovor
Šta je psihoanaliza?
Psihoanaliza kao nauka i umetnost
Psihoanalitičar kao prevodilac
Doprinos Evrope modernoj psihoanalizi
Tajni život psihoanalitičara
Šta mogu moderni psihoanalitičari da nauče od srednjovekovnih psihoanalitičara
Frojdovo veliko otkriće
Uticaj kontratransfera na propast civilizacije
Savremeno pomanjkanje smelosti i kriza psihoanalize
Psihoanaliza na kraju trećeg milenijuma
Šta čini napredak u psihoanalizi?
Razumevanje ljudskog uma u savremenom svetu
Bibliografija
O autoru:
Dr Ričard D. Česik (Richard D. Chessick) je svetski poznati psihoanalitičar, znamenit po povezivanju psihoanalize sa fenomenologijom, filozofijom i drugim naukama i sa umetnošću. Dugogodišnji je profesor psihijatrije i bihejvioralnih nauka na Nortvestern univerzitetu u Čikagu. Najpoznatiji radovi su mu: Frojd podučava psihoterapiju, Tehnika i vežbanje slušanja u intenzivnoj psihoterapiji i Emocionalna bolest i kreativnost: psihoanalitička i fenomenološka studija.
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.