Beogradsko ogledalo

U Beogradskom ogledalu Stanislava Vinavera prelamaju se, održavaju i traju – i za nas danas – stotine lica i pojava jedne važne velegradske, nacionalne i državne kulture. Na stranu njegove glavne obuzetosti književnošću, teatrom i muzikom (na kojim područjima briljira fantastičnom obaviještenošću i duhovitim zaključcima), on se bavi i pitanjima školstva i etnologije, arhitekture i „krimića“, svakidašnjom (kavanskom) kulturom i ćilimarstvom, „orfeumdžijama“ i knjižarima, karikaturistima i profesorima, japanskim drvorezima i književničkim plenumima i tako dalje. – Igor Mandić

Ovi feljtoni kao da su živi. Oni se ljute, podsmevaju, osporavaju. Oni mirišu kao da su sada izašli iz Stašine jezičke kuhinje. Beograd je ovom knjigom dobio jedan lep spomen i spomenik. Kad sam pročitao Beogradsko ogledalo, pomislio sam: najbolja ogledala na ovom svetu imaju razbarušeni i nezačešljani ljudi. – Vlada Bulatović Vib