Beli most

U ovom romanu položaj žene kao da ima posebno mesto. Svaka od njih posečena nametnutim izborima, rastrzana neostvarenim željama, sputana, podređena, zastrašena obavezom majčinstva i narušavanjem zdravlja u nehumanim uslovima života i nestručnim i rizičnim prekidima trudnoće, oslikana je sumornim bojama u kojima se ne naslućuje svetlost i radost…

Svojom vizionarskom mudrošću posebno se ističe deda-Sava, koji promućurno i sa urođenom prirodnom inteligencijom komentariše društvena zbivanja iz prošlosti i sadašnjosti. Na ovaj način se, kroz glas najstarije glave porodice, Zorica Mišić poput Dobrice Ćosića javlja kao društveni kritičar, posredno ili neposredno rušeći mit o Titovoj Jugoslaviji kao zemlji slobode, blagostanja i bratstva i jedinstva. Iza stoji istina o dubokoj podeljenosti, nejednakosti i prikrivenim zločinima prema neistomišljenicima…