Bedni ljudi; Bele noći; Dvojnik

Bedni ljudi: Prvi roman Dostojevskog. Roman koji nastavlja tradiciju ruske književnosti istražujući dušu malog čovjeka, udubljujući se u njegov unutrašnji svijet. Ovo je i prvi roman u ruskoj književnosti gdje je mali čovjek progovorio sam za sebe. Roman je napisan u formi pisama i predstavlja prepisku između Varenjke Dobrosjolove i starijeg činovnika Djevuškina. U svojim pismima Varenjka i Djevuškin opisuju jedno drugom svoj bijedni i jadni život, život pun patnji, intriga i spletki. Ova forma omogućila je autoru da na jedinstven način izrazi duševnu ljepotu svojih junaka, njihova osjećanja i mišljenja o raznim pitanjima. Većina likova koji se pojavljuju u djelu predstavljaju male ljude koji teže da očuvaju svoje dostojanstvo. Ovim romanom Dostojevski unosi nov način razumijevanja pojma bijedni ljudi. On akcenat stavlja na riječ ljudi, a ne na riječ bijedni.

Radnja romana se dešava u Petrogradu, a njen glavni lik je dvadesetšestogodišnji mladić, siromašni državni činovnik, pravi zanesenjak. U prvom delu romana on je neimenovani lik koji noću luta ulicama Petrograda. On uživa u noćnoj tišini i šetnjama kejom, sam sa svojim mislima i svojim izmišljenim svetom. U tom izmišljenom svetu on je heroj, istorijska ličnost, pesnik, ljubavnik... Sve se menja kada jedne večeri spasi devojku Nastjenjku od pijanog prolaznika. Ona ga vraća u realan život, upoznaje ga sa najlepšim ljudskim osećanjima i probuđuje u njemu želju za pravim razgovorom, razgovorom sa prisutnom osobom, a ne razgovorom sa samim sobom. Dostojevski u ovom romanu na veličanstven način veliča ljudsku dobrotu, nesebičnost, moralnu čistotu, jake i iskrene emocije. Dvojnik: Dvojnik je drugi po redu roman Fjodora M. Dostojevskog. On se bavi unutrašnjom, psihološkom borbom glavnog lika, koji se konstantno susreće sa drugim čovjekom, fizički njemu identičnim, ali samouvjerenim, agresivnim, ekstravertnim, nekim ko ima apsolutno suprotne osobine od onih koje karakterišu protagonistu priče. Ovaj dvojnik počinje da preuzima kontrolu nad njegovim životom, pokušavajući da uništi njegov ugled i položaj u javnom životu u ruskoj birokratiji, ali i unutar društvenog kruga. U nemogućnosti da pobjegne od konstantnog prisustva svog dvojnika, odjednom, čak i najobičniji svakodnevni događaji dobijaju užasavajuće posljedice i Goljatkin, glavni lik, će se ubrzo naći na ivici nervnog sloma. Ovdje je na djelimično komičan način ispričana tragedija glavnog junaka koja je pripovijedana u detaljima, stilom koji je intenzivno obogaćen fonetskom i ritmičkom izražajnošću. Ovaj roman se jednostavno može posmatrati kao dokumentacija o šizofreniji, pauzi od realnosti, sa realnim opisom simptoma duševne degeneracije. Cijela priča, koja je na pojedinim mjestima namjerno nejasna i nerazumljiva, zapravo predstavlja psihološku studiju na temu razdvojene ličnosti.