Teči je svojim rukama sklopio oči, i sahranio ga u Moskvi na Vaganjkovskom groblju, gde je i do ovog časa čitav njegov spomenik. Tamo, kod njegovih nogu, leži Ferapont.
Cveće im sada više niko ne donosi, ali u moskovskim jazbinama i čestarima postoje ljudi koji spominju sedokosog dugačkog starca, koji kao da je čudom umeo da sazna gde postoji istinska tuga, i umeo je da dospe tamo na vreme sam ili je slad, ne praznih ruku, svog dobrog slugu krupnih očiju.
– Ljeskov u priči „Zver“
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.