Ljubavna priča uz koju sazrevaju generacije.
A priča o Zoni, bogatoj mezimici ćerki, i za nju nepriličnom kujundžiji Manetu, iskazana zavodljivim staroniškim dijalektom, ispričana je tako da objedinjuje bajkovitost ljubavne priče i erotsku suptilnost, čaršijsko ogovaranje i etnografsku faktografiju, novinske paskvile i simboliku detalja, dobronamerni humor i britkost satire – i, što je posebno značajno, pripovedačku samoironiju i autoparodiju.
U Zonu Zamfirovu je tako usađen i njen sopstveni antiroman: ironični pripovedač razgrađuje idiličnost priče o mladima što se vole, uzdrmava značaj rodnih uloga, igra se kompleksima u kojima se naš čovek i danas prepoznaje – i gradi, književnim sredstvima modernog doba, ljubavnu priču za sva vremena.
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.