Tri poslednja dana Fernanda Pesoe oživljava poslednje misli velikog pesnika kroz susret sa heteronimima
Kratki roman Tri poslednja dana Fernanda Pesoe autora Antonija Tabukija vodi nas u sobu lisabonske bolnice „S. Luiš duš Fransezeš“, u kojoj 1935. godine pesnik Fernando Pesoa provodi svoje poslednje dane. Ali smrt za ovog pisca nije kraj – već trenutak povratka i dijaloga sa sopstvenim alter egima, heteronimima koje je stvorio tokom života.
Alvaro de Kampuš, Alberto Kaejro, Rikardo Reiš, Bernardo Soareš i Antonio Mora dolaze jedan po jedan, svaki sa sopstvenim glasom, istinama, pitanjima i molbama. Ovi fiktivni likovi, koje je sam Pesoa stvorio, nisu samo književni konstrukti, već deo njegove duše – manifestacije njegove unutrašnje razuđenosti. Tabuki stvara poetsku i filozofsku atmosferu u kojoj se ličnost i fikcija prepliću do potpunog jedinstva.
U ovoj knjizi, autor odaje ličnu i literarnu počast Pesoi, koji mu je bio inspiracija, prijatelj iz duhovnog sveta i književni uzor. Tabuki je preveo Pesoin opus na italijanski jezik i temeljno proučavao njegovu zaostavštinu. Više o Antoniju Tabukiju i njegovom delu možete pronaći na Wikipedia stranici autora.
Lisabon, novembar 1935 – Fernando Pesoa i njegovi heteronimiLisabon, novembar 1935. Fernando Pesoa je na samrtničkoj postelji u bolnici „S. Luiš duš Fransezeš”. Tokom tri dana magnovenja, velikom portugalskom pesniku u posetu dolaze njegovi heteronimi: Alvaro de Kampuš, Alberto Kaejro, Rikardo Reiš, Bernardo Soareš, Antonio Mora… Tokom susreta sa svojim tvorcem, oni ispovedaju svoje tajne, traže konačni oproštaj i blagoslov za večnost.
„Ja sam interval između onoga što jesam i onoga što nisam, između onoga o čemu sanjam i onoga što je život od mene učinio…ˮ, reči su Bernarda Soareša, autora Knjige nespokoja. U ovoj suspenziji, Tabuki prikazuje poslednja tri dana svog omiljenog pesnika rastočenog u svoje alternativne pesničke persone, koji se ipak u potpunosti može čuti samo kroz njih. Ova delirična, delikatna situacija nije vreme za tirade i žaljenje, već za razmenu suštine. Kroz razgovore sa svojim heteronimima, pesnik konačno postiže mir.
Recepcija romana i značaj Tabukijeve interpretacije
Roman Tri poslednja dana Fernanda Pesoe je prepoznat kao izuzetno literarno delo koje kombinuje filozofiju, poeziju i biografiju u jedinstvenu celinu. Kritičari ističu nežan, ali istovremeno precizan ton kojim Tabuki piše o svom književnom idolu.
Mnogi čitaoci navode da je roman introspektivno i emotivno iskustvo, koje ne zahteva poznavanje čitavog Pesoinog opusa, već nudi samostalnu vrednost kroz dijalog između stvarnog i imaginarnog. Tabuki uspeva da dočara Pesoinu kompleksnost, dok ujedno piše i o univerzalnim pitanjima identiteta, smrti, umetnosti i tišine.
Ova knjiga je cenjena kako među ljubiteljima evropske književnosti, tako i među akademicima koji se bave intertekstualnošću i postmodernim narativima. Nema poznatih zvaničnih recenzija na srpskom jeziku, ali u svetu je knjiga doživela brojne pohvale i prevode.
Za koga je knjiga „Tri poslednja dana Fernanda Pesoe“ idealnaOva knjiga je idealna za ljubitelje portugalske književnosti, čitaoce koje zanimaju filozofska i poetska pitanja identiteta, kao i sve one koji su zainteresovani za metafizički prikaz smrti. Posebno se preporučuje studentima književnosti, piscima i svima koji se interesuju za Pesein opus i postmodernu književnu strukturu.
Ako volite introspektivne, kontemplativne romane, preporučujemo da pogledate i druge knjige iz istog žanra na knjige.at.
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.