Onda, kad pravoslavna crkva, živeći svojim običnim životom, u najvećoj tišini stupa putem, koji joj je Spasitelj nacrtao, i, vrše ći svoje obredne ustanove, slavi uspomene svojih svetitelja, — u tome času sa Zapada se diže glas, koji joj mir ruši, i kroje se planovi, kako bi se i ona u kolovrat grozničavih trzanja zapadnih uplela.
Evo hiljada će skoro godina biti, kako pravoslavna crkva slavi uspomenu slavenskih prvoprosvetitelja Kirila i Metodija, i u pjesmama svojima uzdiže ih, kao velike pobornike pravoslavlja i moli im se, da budu pred Božijim prestolom zastupnici pravoslavnih. Sva pravoslavna crkva takovu slavu posvećuje svv. Kirilu i Metodiju; osobitim pak načinom slave uspomenu njiovu pravoslavni Slaveni, a slave ju za to, što su ih oni duhom Evangelija prosvjetili, što su ih istinitoj hristjanskoj nauci naučili, što su im pokazali, koliko se blaga za njiovu narodnost u pravoslavlju čuva, što su ih primjerom života svoga naučili, koliko i oni živo moraju biti odani pravoslavlju i uztrajni u borbi sa neprijateljima pravoslavlja, ako im je narodnost njiova mila. Pravoslavni slaveni slave ih još i zato, što su im oni njiovoj narodno-slavenskoj književnosti temelj položili, što su ih slavenskome pismu — ljepoj ćirilici — naučili i što su ih među izobraženim narodima na ugledno mjesto stavili. Za pravoslavne slavene Kiril i Metodije imaju veliki značaj, koliko sa strane religiozne, toliko sa strane kulturne. Za njih oni su važni,i kao prvi njiovi učitelji hristjanske vjere, i kao osnovatelji slavenske kulture. I odtuda tolika odanost svojim svetiteljima Kirilu i Metodiju.
Taj značaj, što za slavene imaju Kiril i Metodije poznaje dobro Rim, i, kao što je njekada umjeo uzkoristiti se za sebe drugim svetiteljima, koji su kod jednoga naroda značaj narodnih svetitelja imali, ili, kao što danas smišlja srbskim se svetiteljima poslužiti u nacrtima svojima prema srbstvu, tako i značajem sveslavenskih svetititelja Kirila i Metodija hoće danas da se za sebe uzkoriti.
Protivu pravoslavne crkve dakle prvi korak mora učinjen biti, i mora biti dokazano, da ono, što ona istinom pravoslavlja nazivlje, nije istina, i da slavenski apostoli Kiril i Metodije nisu ispovjedali nauku te crkve, nego nauku rimske crkve.
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.