„Čuveni govor Dostojevskog o Suncu ruske poezije, održan na dan podizanja spomenika Puškinu 1880. godine. Ovaj jedinstveni govor je ušao u trajno pamćenje ruske kulture.
Od svojih književnih početaka, pa sve do smrti, za Dostojevskog je Puškinovo delo ostalo predmet intenzivnog razmišljanja. Ne samo što je stalno preispitivao Puškinova dela, smatrajući ga pesnikom svetskih razmera, već je istrajno nastojao da shvati njihovo „proročko“ značenje za sve generacije. Dostojevski smatra nacionalno-ruski karakter Puškina najvažnijom odlikom njegovog dela. Puškin ga nije samo otelotvorio u svojoj ličnosti i delima, već je i proročki izrazio buduće linije istorijskih sudbina ruskog naroda.
Kolosalni značaj Puškina nam je sve jasniji… Za sve Ruse, on je živo razjašnjenje, u svoj svojoj umetničkoj punoći, šta je ruski duh, kuda streme sve njegove sile i šta je tačno ideal ruskog čoveka…“
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.