„Sad, konačno, nakon ovog prijeko potrebnog uvoda, mogu napisati da ova knjiga pokušava u kratkim crtama i kroz osnovne informacije prikazati sudbinu jedanaest gradova i njihovih zajednica, koje jeste trajno obilježila činjenica povijesnih lomova i fizičkih podjela. To su Trst, Rijeka, Pula, Zadar, Knin, Mostar, Vukovar, Novi Travnik, Kosovska Mitrovica, Sarajevo i Beograd. Pri čemu su Mostar, Vukovar, Novi Travnik, Kosovska Mitrovica i Beograd svjesno analizirani kao gradovi Bogdana Bogdanovića, čovjeka koji u knjizi čini temu izdvojenu za sebe. I zbog toga što je u ova četiri podijeljena grada napravio partizanske spomenike, očito anticipirajući ono što dolazi. Odatle i priča o njegovom Beogradu iz kojeg je bio primoran otići i u kojeg se nije želio za života vratiti, ali u kojem je na pokopan, na Jevrejskom groblju. Mjestu na kojem je i počela njegova priča s memorijalnim spomenicima i kompleksima. A posredno i priča o Starom sajmištu i današnjoj memorijalizaciji tog prostora i općenito načina tretiranja Holokausta u Beogradu.
Sve ove sredine, čak i one za koje površinski ili slabijem poznavatelju ne izgledaju tako, još uvijek su suštinski obilježene vlastitim povijesnim podjelama i lomovima, a bitna razlika među njima je da tek dva od promatranih gradova, Pula i Rijeka te donekle Sarajevo, pokušavaju te podjele i lomove sanirati i o njima javno i institucionalno razmišljaju. Što nije nimalo slučajno, jer su to jedini od promatranih gradova kojima u političkom smislu ne dominira desnica.
Na kraju želim reći da ova knjiga tek otvara sva ova pitanja i predstavlja osnovnu informaciju i vodič za daljnja iščitavanja, literature i autora koja sam usput naveo kao nezaobilazne za razumijevanje sredina o kojima sam pi- sao. A napisana je i to upravo s ovim naslovom, programiranog zaborava, baš zato da se on nekako poništi. Jer pamćenje je jedino ono što nas nekako drži živima i zbog čega svaki grad jeste priča i svijet za sebe.“
Iz Predgovora
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.