Povijest poraženih

Iako se u društvenom imaginariju već duže vrijeme, kad je riječ o historiografiji, barata tvrdnjom kako povijest pišu pobjednici, na primjeru hrvatskog društva mogli bismo otići i korak dalje. Ovdje, naime, pobjednici znatno više brišu nego što pišu povijest. Čitav koncept nacionalističke mitologije, koja se upražnjava u masovnim medijima i obrazovnom sustavu, kojom se želi opravdati aktualno stanje svijesti, počiva na ideološkim mitovima i poluistinama u kojima nema mjesta za one procese, pojedince i pokrete koji se s njima nisu slagali, aktivno su im se suprotstavili, da bi na kraju bili poraženi.

Ova je knjiga pokušaj da se navedenim procesima, pojedincima i pokretima ponudi pravo glasa u ovdašnjoj historiografiji i publicistici. I to iz dva razloga. Prvo, bez uvida u motive i djelovanja nekoga tko je stajao s druge strane, pored toga što iznevjeravamo matičnu historiografsku struku, ne možemo razumjeti povijesne procese. Drugo, temeljna je humanistička potreba da se i tim ljudima ponudi pravo glasa i na taj način im se prizna pravo građanstva.

Da nas isključivost nikamo nije dovela, to je valjda posve jasno. Tim više inzistiranje na državotvornoj mitologiji, koja se prema povijesnom nasljeđu i prema činjenicama odnosi s pozicija devetnaestostoljetnog nacionalnog romantizma, pored toga što djeluje potpuno anakrono, ukazuje na kompleks manje vrijednosti koje ovo društvo sustavno uzgaja tijekom proteklih četvrt stoljeća, bez naznaka da bi ga u skorije vrijeme moglo napustiti.