O srpskoj slavi i danima koji se slave

Još pre četiri godine, a prve godine moje parohijske službe, uvideo sam da mnogi parohijani i to čaršilije, ne znaju za što svoje krsno ime slave, niti što god znaju o onom svecu ili prazniku što ga proslavljaju; a tako isto dosta ih imade, koji tek površno što znaju i o ostalim praznicima. To mi je odmah dalo povoda da mislim: Kad je to tako u varoši, a kako li je po selima; i kad inteligentnija klasa ljudi sa ovim stvarima nije upoznata, a kako li je sve to kod prostijeg seoskog stanovništva?. . .

To me je i pobudilo, te sam odmah prve godine moga popovanja, u listu „Besedniku”, koji 1903. god. u Požarevcu poče izlaziti, otpočeo pisati „O srpskoj slavi” i pod tim natpisom izlazili su moji članci, dokle je i taj list izlazio. Ali, kako je on bio kratkoga veka, a i inače on je bio list više za sveštenike a ne i za širu publiku, rad koje sam ja mislio o ovim stvarima pisati i uglavnom upoznati je sa onim, što se na slavljenje krsnog imena i svetkovanje praznika odnosi, to sam sa tim morao prestati do drugih prilika.

Sad sam dospeo da sastavim ovu knjigu, pod naslovom O srpskoj slavi i danima koji se slave, čemu sam dodao i one praznike preko godine koji se ne slave kao domaće slave, ali ih svi hrišćani svetkuju; a to sam učinio radi potpunosti, kao što je na svome mestu naglašeno.

Držim da je potreba da se ima jedna ovakva knjiga, i ja sam pregao te sam ju sastavio. Nju je valjalo da sastavi koje veštije pero i čovek sa jačom bogoslovskom spremom; ali kad to do sad niko od tih ne učini, ja sam posvetio moje skromne sile ovome poslu; a kad se bude našlo, da ko bolje i lepše što u ovom pogledu bude izradio, dobiće svoje zaslužno priznanje.

Za izradu ove knjige ja sam se služio delima koja sam pri ruci imao ili ih mogao u ovom mestu dobiti, a na ime: Svetim Pismom Starog i Novog Zaveta; Crkvenom istorijom — Skolastika, Pavla Švabića, Grigorija — Nikole — Živkovića mitropolita zvorničko-tuzlanskog; Istorijom srpske crkve od sadanjeg episkopa niškog g. Nikanora; Naukom o bogosluženju pravoslavne crkve u prevod, od Božidara N. Jovanovića; Prolozima; Srbljakom; Crkvenim listovima i drugim knjigama. O pogdekojim svetiteljima nisam mogao prikupiti dovoljno materijala, ali sam se starao, da uz opisivanje istorijskog događaja koga praznika ili biografije koga svetitelja, bude što kraće i jasnije sve obuhvaćeno.

Kao što čitalac može videti, stavio sam i tropar svakog dotičnog praznika ili svetiteljskog dana koji se proslavlja, a tako i napomenu ukratko kako se istorijski događaj koga praznika na ikoni predstavlja ili koji svetitelj, ili kako bi ih valjalo predstavljati. Uz pogdekoje praznike i svečanike, stavio sam i kratku napomenu o narodnim običajima ili verovanju koje se održava.

Pružajući ti ovu knjigu, čitaoče — svečaru, želim da je u zdravlju čitaš, i, upoznavši se iz nje sa životom tvoga sveca kao patrona tvoga doma, ako do sad nisi znao, da ga mnoge godine veselo sa tvojim ukućanima i prijateljima provodiš.

Pisac