Oko mene, vidim… more!
More od pesama, …i ja u njemu, no, ne izlazi mi se iz vode.
To vas drži. Naslovi su mahom, pogođeni, ali vreva, stihovi poetske proze, reči, birane reči u adekvatnoj stilskoj funkciji, iz reda u red, iz pesme u pesmu – ne puštaju vas (i ti čitaoče nećeš bolje proći) snaga sintagme, snaga stiha, snaga pesme, dilema, da pređete na sledeću, ne, još jednom ćete je pročitati… Onda ćete bolje zapaziti ukrase, stilske figure, još više reči u stilskoj funkciji; gotovo da nema bledih, slabih stihova, ni slabih pesama, gusto su zvezde, retko će biti da ima suvišnog.
Moglo bi se uporediti: stil, poput gromoglasnih romantičara; ne, još bliži su stilisti, da navedemo neke Slavko Vukosavljević, potom Simović, Raketić, T. Mijović, Manojlović…
I opusom Đorđevićevih pesama adekvatno su udenute metafore, metonimije, epiteti, personifikacije, hiperbole…
Čitaš, drži te svežina, snažna njegova mašta, emocije, pa i kad su motivi smrti, ljubomore…
– Dr. Borislav Prvulović
prof. u penziji
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.