U svojoj prvoj proznoj knjizi, Mihaela Šumić vodi čitaoca na put od njujorških barova, boemskih kafana u predgrađu Buenos Ajresa i hotelskih soba u Rimu, preko Dubrovnika na prelazu iz 16. u 17. vijek, pa sve do primorskih gradića u Meksiku, u kojima je sadašnji trenutak neizostavno određen vremenom prije dolaska Evropljana. Svijet koji se otkriva u dvanaest priča ove pomno promišljene, mračne, ali krajnje dirljive i snažne zbirke, čiji su redovi ujedno i svjedočanstvo o moći i dalekosežnosti drevnih vjerovanja, jeste svijet ispunjen višegeneracijskim osvetama, neobjašnjivim događajima, isprepletenim vezama ljubavi, nasilja, smrti i slobode, svijet obilježen i nježnošću i surovošću.
„Kao cjelovit tekst, u najširem krugu, zbirka govori o suštinskom fenomenu rađanja i smrti, stvaranja i uništavanja, traume, ljubavi ili mržnje – i na kraju, o mitovima i uvjerenjima kojima se objašnjavamo jedni drugima. Od prološke priče pa sve do posljednje, nalazi se cijeli prostor intertekstualnosti, poigravanja sa naracijom, preispitivanja uloge pisca i želje da se ono što je već napisano, napiše iznova. U tom prostoru se dominantno pojavljuju junakinje čije su sudbine uglavnom šokantno tragične, a koje progovaraju kao žrtva nekog ili nečeg drugog: zlostavljača kao konkretne ličnosti, prećutnih društvenih dogovora, porodičnog nasljeđa, kulta ljepote i, uopšte, osobenosti koja im nije dopuštena, bez obzira ne vremensku i prostornu ravan na kojoj se nalaze.“
– Marija Pejić
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.