Pišući o dramama Dušana Kovačevića, dr Violeta Kecman analizira govor u drami iz nekoliko kompatibilnih uglova: kao poetološko obeležje samog autora kao nosioca scenskog značenja, ali i kao lingvističkog atributa jedne epohe, posmatrane kao zatvoren kulturni klaster i, možda najdragocenije, kao sredstva za postizanje humornog efekta.
Knjiga obiluje poglavljima izuzetnog uvida i razumevanja drame kao scensko-književnog amalgama, lingvističkih analiza govora legendarnih Kovačevićevih likova, a kao celina, odiše suverenošću znanja i metoda.
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.