„Autor ovih legendi, Pavel Bažov, čitav svoj vek je proveo na Uralu. O njihovom poreklu i nastanku on je u jednom predgovoru za izdanje 1939. godine ispričao sledeće: da je kao dečak živeo u Polevoj (mestu koje se pominje i u legendama) i da je tu jedan starac, noćni čuvar, koga su oni zvali deda-Čujko, okupljao decu, pripovedajući im o onome što je nekada bilo. Te priče su bile tako uzbudljive da su dečaci pomno pazili kada je deda-Čujko dežuran i ostavljali sve svoje igre da bi ga slušali. Niko od odraslih nije smatrao te priče nepismenog starca vrednim pažnje, te su one ostale nezabeležene. Tek kasnije, kada je odrastao i počeo da se bavi književnošću, Bažov je shvatio njihovu vrednost i zabeležio ih po sećanju, dajući im umetničku obradu, ali i nastojeći da sačuva ne samo njihov sadržaj nego i narodski, deda-Čujkov način njihovog kazivanja.
Dakle, ove legende pred nama jesu plod stvaralaštva naroda sa Urala, ali one su doživele autorsku, umetničku obradu, kao što je to slučaj i sa Andersenovim ili Grimovim bajkama.“
– Svetlana Knjazev-Adamović
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.