Eternaut 1969.

U 201. broju časopisa Gente, koji se prodavao po cijeni od 100 pesosa u Argentini i 65 gvarana u Paragvaju, pojavio se ovaj, drugi, Eternaut, koji je od starog scenarija Oesterhelda preuzeo samo osnovnu nit, okosnicu radnje, preskočivši preko starog, vjernog i šarmantnog crteža Solana Lópeza (crtača prvog izdanja iz 1957.) i nadimajući ga, zahvaljujući Brecciji, u odraslije i mudrije dimenzije.

Pada smrtonosni snijeg. Komunikacije su prekinute. Jedan od prijatelja zatvorenih u kući odluči se suočiti s kobnim pahuljama kako bi se pokušao vratiti svojoj obitelji. Umire misleći na svoje najmilije. Tada se čuje radioprijenos koji krči iz aparata koji je do tog trenutka bio mrtav:

„… privremeni zapovjednik… smrtonosni snijeg… ogroman dio Latinske Amerike pogođen nemilosrdnim izvanzemaljskim napadom… nezamisliva izdaja velikih sila… Južna Amerika predana osvajaču kako bi se spasile… borit ćemo se unatoč svemu… koliko god bili sami i koliko god bio strašan početni udarac… borit ćemo se i dalje… preživjeli će se u nuždi morati… žrtvovati…“

Tišina.

A potom odlučnost i borba.

Strip Eternaut Oesterhelda i Breccije ukleto je umjetničko djelo. Riječ je dalekovidnoj priči koja polako i pedantno započinje crtati metaforu: invaziju. Što priča više prodire u proturječnosti jedne skupine ljudi koja mora zajednički djelovati, razmišljati i ponovno djelovati kako bi obranila svoje ljudsko dostojanstvo, odgovorni urednik časopisa Gente, u kojem je djelo objavljeno, odlučuje je prekinuti naglim završetkom.

Možda je etici ovog urednika najviše smetalo to što likovi priče nisu bili prelijepe dame ili apolonski junaci. U to se vrijeme Breccia bavio eksperimentiranjem u svom radu. Zar eksperimentiranje nije pravo svakog umjetnika, čak i kad stvara po narudžbi? Čak i kada se događa u umjetnosti, eksperimentiranje može biti uznemirujuće za ljude koji se boje promjene, toga da će netko primijetiti i shvatiti.

Ti ljudi možda kao alternativu preferiraju pasivnost, čekajući smrtonosni snijeg koji će značiti, među ostalim glupostima, da će nas osvajači pogubiti.