88

Klavir obično ima 88 tipki, 52 bijele i 36 crnih, iz kojih proizlazi 88 tonova. Pijanist u pravilu čita 88 nota. Ovih 88 mikroproza istovremeno čine jedan klavir i jedan klavirski koncert. Svaka priča jedan je ton, ali sve priče zajedno okupljene, jer tako ih treba čitati, kao cjelinu, ne čine roman, kako bi to netko krivo pomislio, nego jednu precizno oblikovanu muzičku formu. Na prvi pogled, svijet Nadije Rebronje nije mimetičan, ne opisuje stvarnost, ne svjedoči na sudu. Ali kao što ni Bachove Goldberške varijacije ne opisuju stvarnost, niti se mogu upotrijebiti kao dokaz na sudu, a ipak ništa o stvarnosti tako precizno ne govori kao kad Glenn Gould mrmljajući svira Goldberške varijacije, tako je i 88, Nadije Rebronje, svijet i život deriviran u riječi. Muzika postojanja. Čudesno, nepodnošljivo lijepa knjiga, koju ovaj njen čitatelj odsad smatra svojom. A druga, crna, dirka, koja glasi: “- iz brzog voza možeš vidjeti kako voz prozorima lomi svijet oko nas.” – potrebno je slomiti svijet da bi od parčića izgradio novi.”, za čitatelja konačna je definicija putovanja.