„Jérôme Quiqueret pokušava da kroz priču osvetli zločin, i to jedan naročit zločin oko kojeg postoji velika misterija: ubistvo bračnog para, supružnika Kayser-Paulus, u Esch-sur-Alzetteu, rudarskom centru kantona u Velikom Vojvodstvu Luksemburg 14. septembra 1910. godine. Knjiga koju imate pred sobom mogla je biti knjiga istoričara ili istoričarke; to je priča koja, uzdržavajući se od ponovnog otvaranja slučaja i donošenja nove presude, beskrajno pažljivo beleži najsitnije naznake, sve dostupne dokaze i arhive.
Neki istoričari i istoričarke stavljaju naglasak na objektivno sagledavanje činjenica, oni pokušavaju da ispišu ono što se dogodilo; za druge, međutim, naslage sećanja omogućavaju samo da se razume zašto i kako je počinjen takav čin, ko je počinilac i na koji način je okarakterisan kao zločin. Zločin može takođe da otkrije istoriju kolektivne društvene predstave; primera radi, Pariz između dva rata u analizi Anne-Emmanuelle Demartini, ili Ženeva 1880-ih, koju je proučavao Michel Porret.
Jérôme Quiqueret je mogao da obavi slično istraživanje, fokusirajući se na Luksemburg s početka XX veka, i da napiše finu istoriju ove zajednice polazeći od ubistva za koje je on bilo kulisa. Sproveo je temeljnu istragu u arhivama, ne zanemarivši nijedan detalj, pri čemu je kritički sagledavao dokumente, od kojih su mnogi ovde transkribovani. Quiqueret je mogao i da se igra istražitelja ili istraživačkog novinara, pa da ponovno otvori dosije, da rekonstruiše sve faze istrage i od njih sklopi jedinstvenu priču u kojoj je jasno šta je istina, a šta laž. Mogao je pisati na autoritativan način.
Međutim, autor knjige Sve je moralo nestati služi se drugačijim jezikom, rečima koje stvaraju nemir znatno više nego reči istoričara ili novinara. Jérôme Quiqueret uranja u pisanje kao što se ulazi u tunel. Slučaj Kayser-Paulus postaje njegova opsesija.“
– Philippe Artières
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.