Matijević je pisac nesumnjivo autentičnog i prepoznatljivog glasa, i tvorac jednog osobenog ispripovijedanog svijeta kakav smo slabo poznavali i do sada ga malo u srpskoj prozi imali. Taj svijet je prepoznatljiv kao naš, onaj u kojem i sa kojim živimo, ali istovremeno toliko stran, začudan i zastrašujući; bolno uvjerljiv, a nevjerovatan; svijet sa razmeđa dvaju milenijuma, s kraja jednog paklenog stoljeća; svijet domaći, ali i internacionalni; svijet čije je zlo univerzalno. Taj svijet je više obilježen vremenom nego mjestom. Izborom književnih junaka, njihovim otvaranjem i otkrivanjem iznutra, izuzetnom sposobnošću uživljavanja u najrazličitije likove i sudbine, lijepim jezičkim osjećanjem, orijentacijom na tuđ glas i govor, dvoglasnom rječju, a naročito dočaranim ispripovijedanim svijetom i sklonošću ka mračnim i razornim stranama ljudske prirode, Matijevićeva knjiga izaziva pravi estetski šok ne dopuštajući čitaocu da se tako lako oslobodi njenog duboko pesimističkog i ubjedljivog doživljaja svijeta. Matijević se okrenuo onima od kojih je svak okrenuo glavu, uživio se u duše onih kojima je duša krvavo iskidana i u koje niko ne želi da se uživi, progovorio iz njihove perspektive i njihovim jezikom, otvorio ustave njihove jeze i njihovih strahova, zavirio u njihovu ćutnju i u njihov unutarnji mrak. I u tome se pokazao majstor.
– Jovan Delić, Sveske Zadužbine Ive Andrića
“Andrićeva nagrada“
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.