Čovek koji je podrobno upoznat sa stradalničkom istorijom Cara Nikolaja II, u još većoj meri shvata i poštuje veličinu Aleksandra Suvorova. Čovek koji je imao apsolutno poverenje, do granica obožavanja, kompletnog ruskog vojinstva, iskazivao je apsolutnu vernost Caru (carevima – pošto je služio verno kako Jekaterini II tako i Pavlu I) uprkos nemilosti sa njihove strane u koju je upadao (pre svega Pavla I). Vernost velikog vojskovođe Pomazaniku Božijem proizilazila je iz njegove istinske ocrkovljenosti, iz njegovog istinskog hristocentričnog mentaliteta, koji je tako nedostajao već obezboženim, dehristijanizovanim ruskim generalima u martu 1917. godine.
Suvorov je duboko shvatao antihrišćansku suštinu bezbožne Francuske revolucije i Napoleona kao preteče antihrista, pa je njegovo vojinstvo doživljavao na jedino ispravan način – kao armiju antihrista. Bio je apsolutno svestan lažnosti „humane“ masonske parole o „slobodi, jednakosti, bratstvu“ Francuske revolucije i na više mesta u ovoj knjizi to je i istaknuto u zapisanim rečima samog vojskovođe.
Aleksandar Vasiljevič Suvorov (1729-1800), poznat je kao najveći vojskovođa svog vremena, koji nije izgubio ni jednu bitku zbog čega je postao simbol pobede u ruskoj istoriji. Veliki vojskovođa, nacionalni heroj, osnivač otadžbinske vojne teorije, grof Riminski, knez Italijanski, Suvorov, postao je zvezda na vojničkom polju tokom Rusko-turskih ratova (1768-1774 i 1787-1791).
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.