Autobusne bilješke

Postoje knjige koje kao da smo prethodno sanjali. Dogode se onda kad se iskustvo ili priča u njima, poklapa s našim važnim sjećanjima. E takva je, u mome slučaju, knjiga Autobusne bilješke Selvedina Avdića. Pisac zapisuje svakodnevne situacije, dijelove razgovora, slike usput viđene na svojim putovanjima… Zanimljivo je da se knjiga završava jakim kontrastom. Nakon što je pandemija korona virusa zaustavila pokret u svijetu, suspendirana su putovanja između gradova, a u tom periodu Avdić je bilježio fragmente okupljene oko naslova ‘Putovanja po sobi’. U svome kontrastu, ta se dva dijela knjige jedan prema drugome odnose kao ogledala, i daju ključ za čitanje. Stanjem zaustavljenosti se bave Autobusne bilješke. Ova knjiga mi je važna jer je na posredan način rekonstruirala i dijelove moje prošlosti, ali je prije svega bitna jer mi otkriva da ovaj naš svijet živi u zaustavljenom vremenu, da nekih vidljivih promjena u proteklih trideset godina ovdje nije bilo. Zapravo, vrijeme nije stalo, već ‘za nas život stoji’, kako to i pisac sugerira u prvom fragmentu knjige: ‘Samo nam se čini da se pomjeramo. Kao kada sjedimo u parki-ranom autobusu – vozilo pored našega polazi sa perona a nama se učini da se i mi krećemo. Ali ne, nigdje mi ne idemo. Vrijeme prolazi, život stoji. Sjedimo u parkiranom autobusu.’“

–Iz pogovora Semezdina Mehmedinovića

Selvedin Avdić rođen je 1969. godine u Zenici. Radi kao urednik online magazina Žurnal. Do sada je objavio zbirku priča Podstanari i drugi fantomi, romane Sedam strahova, Kap veselja i „intimnu monografiju“ Moja fabrika. Roman Sedam strahova preveden je na više svetskih jezika i dobitnik je mnogih priznanja. Prema motivima knjige Moja fabrika napravljena je višestruko nagrađivana pozorišna predstava.