Tražim pomilovanje

Neophodno je objasniti načela po kojima je ovo izdanje priređeno. Na putu do svog konačnog oblika u ovom integralnom, kritičkom izdanju zbirke Tražim pomilovanje svaka pjesma prošla je kontrolu na tri bitne tačke gdje se vrši neka vrsta „ovjere“ autorstva, bilo da se potvrđuje prva odnosno prethodna verzija, bilo da se nešto mijenja. Na prvom punktu kontrole se razmatra verzija koju je pjesma imala kada je prvi put objavljena u periodičnoj ili nekoj drugoj publikaciji. Na drugom punktu je verzija koju je pjesma dobila u prvom izdanju zbirke 1964. godine. (U slučaju da ranije nije objavljena u nekoj periodičnoj publi-kaciji, na red odmah dolazi verzija iz prvog izdanja zbirke). Na kraju je konačna verzija u odnosu na koju se evidentiraju promjene uočene na prethodnim kontrolnim punktovima. Podrazumijeva se daje na prvom mjestu trebala biti rukopisna verzija (pisana rukom ili pisaćom mašinom). Nažalost, teško bi se moglo sa sigurnošću reći da bilo koja pjesma, nađena u rukopisnoj zaostavštini Desanke Maksimović, može ponijeti atribut početne, prve verzije. Jedan dio rukopisa, dosta uredno prekucanih na mašini, bez tragova ispravki i dorada, najvjerovatnije su kopije pjesama koje su slane za objavljivanje na razna mjesta, bilo da su nove ili već negdje štampane. Ona omogućuje da se, makar i naknadno ili inverzivnim putem uđe u pjesničku radionicu Desanke Maksimović i tako otkriju zakonitosti njenog rada na pjesničkom tekstu do njegovog konačnog oblika. U tom pogle-du posebno su interesantne pjesme prepisane za javne nastupe, jer je to prepisivanje zapravo bilo jedna vrsta ponovne, nešto drugačije autori-zacije pjesme. Osluškujući i prepisujući neku pjesmu na način kako bi je što efikasnije mogla izgovoriti pred publikom, pjesnikinja je pravila izvjesna, mada minimalna, odstupanja od već objavljenog konačnog oblika pjesme. Stoga je pri utvrđivanju konačnog oblika nekih pjesama izvršeno dodatno sravnjivanje i sa njihovim verzijama nađenim u zaostavštini.