Raj I Demon

Septembarska oda

Neće ostati ni riječ. Raspadnuta. Dah.

Nagli krik još u grkljanima stinut.

Liftrazir i Lif, dva gorka paganina.

Neće ostati ni riječ. Ali će zračne struje

napustiti glasove, ako se ti

oko magle i tuge potrudiš.

Jer trulež grijehom pohodi zemlju,

najplašljiviji od kontinenata, koji

se opijenošću požudom kida.

U septembru uživaš jedan milenijum.

Jedan milenijum bićeš učahuren,

milenijumima zaboravljen…

Oni to drvenim kovčegom zovu.

Ležiš zaboravljen u omotaču; šume

uzmahnu disanje iznad toga.

Ali ni riječi više, to ostaje. Znak,

u kamenje urezane pjesme, koje se

iza plavocrnih borova zataje.

Ako ga prolomiš, uspjeće ti smiješak.