Plavi Gavran

Kada sam počela čitati Plavog gavrana, knjigu koja je pred vama, doista mi nije trebalo dugo da shvatim roman kakvog velikog kalibra držim u rukama…

Gotovo svaka rečenica od početka do kraja romana upravo odiše spisateljskom virtuoznošću. Autor ne postaje samodopadan i ne razmeće se svojim spisateljskim sposobnostima, on jednostavno uživa, kao i čitatelj. Ovo je pravi, klasičan roman u književnom stilu koji volimo, romantizmu kao književnom smjeru koji svojim predmetom zanimanja bira svijet čovjekovih osjećaja, nadahnjuje se dalekom prošlošću, opisuje više iracionalno u odnosu na racionalno…

Što je s herojima u neherojskom vremenu? Postoje i raduju nas, govori nam romanopisac Milanović i u potpunosti nas uvjerava da su mogući i izvan fikcije nedoraslih mladića. Njegovo pisanje smješta heroje u stvaran prostor i stvarno vremensko razdoblje te nam donosi neki svijet u kojem se možemo prepoznati i posvjedočiti da svako vrijeme ima svoje junake. Da li Milanović pričom o herojima želi reći nešto o sebi, to postaje manje važno onog trena kad nas uvuče u svoj svijet, kad zavolimo pomalo mitsku priču sa zapletom konkurentnim današnjim trilerima s primjesama politike, zavjere i svega što je hi-tech…

Dragi čitatelju, u rukama imate klasičan roman, što Vam se može činiti u današnje vrijeme trenda kratkih formi zahtjevnim, ali upustite se u uživanje. Upoznat ćete pustolovne likove i uživati u lijepoj priči bar koliko sam ja uređujući ovaj prvi roman Serga Milanovića. Tko je od nas ikada imao problem s količinom teksta ako nam je svaka, baš svaka rečenica bila otkriće. Ako priča od početka do kraja drži pažnju, tko uopće razmišlja o tako nebitnim stvarima. Uživajmo u ljepoti misli pretočenih u niz divnih riječi koje tvore priču kakvu svi želimo čuti, kakvu želimo ispričati i upamtiti.

Jasminka Bedeković