Klara, Klarisa

“Maske su teške, ali žene su lakonoge rečenica je koja najbolje opisuje ovu suvremenu bajku, istkanu majstorski, jezikom i maštom kakvu na domaćoj književnoj sceni rijetko srećemo. Često uronjena duboko u nesvjesno i na granici da ispuni nametnuto proročanstvo (Klara, ti si bolesna!), razapeta između slatkog uzbuđenja i velikog srama, između besciljnog trčanja i slobodnog pada, Klara bira skok. Kad jednom odskoči dovoljno visoko, taj pad će se zvati sloboda. Omogućit će joj da čini ono što je oduvijek željela i u čemu su je odmalena sputavali: da bude žena i da pjeva.”

Julijana Adamović

“Klara, Klarisa Marijane Čanak je neobičan roman koji nas u tkivo priče uvlači pričanjem nalik na korijenje, sve je snažno isprepleteno; svjesno i nesvjesno u psihi glavne junakinje, ženski arhetipovi koji iskrsavaju kroz knjigu, blizanačka priča koja se razvija pred nama u dva pripovjedačka glasa – ženski i muški. Klara i Klaus pred sobom imaju težak zadatak – u tom isprepletenom prostoru međusobnih, porodičnih, a kasnije i partnerskih odnosa sa drugima pronaći granice sopstvenog bića. Ovo je priča koja nikog ne štedi i u kojoj se do snage stiže preispitujući krajnje granice bola i predaje. Nasilje, mazohizam i sadizam su teme pred kojima autorka nije ustuknula, naprotiv, one su ovdje uklopljene u priču i provučene kroz svakodnevni život kao otrov koji stiže sa odgođenim i polaganim dejstvom. Koliko su ljudski odnosi premreženi manipulacijom? Koja je granica trpljenja? Koliko snage je potrebno da se slabost pretvori u snagu? I gdje pronaći tu neophodnu snagu kada se čini da je više nigdje nema. O svemu tome knjiga nudi višeznačne odgovore, jedni su oni racionalni, a drugi su oni podzemni, mistični, preobražavajući i povezani sa unutarnjim, tajnim znanjem pramajki koje neprestano rađaju i obnavljaju svijet.”

Tanja Stupar Trifunović

“Ovo je jedna od onih knjiga o kojima je teško govoriti – jer su varljive i vrlo lako bi se moglo desiti da kažemo nešto što ne ide da se kaže. Svijet koji je stvorila Marijana Čanak, uvjerljiv je, pomalo jeziv, dalek a istovremeno tako poznat i blizak. Dok čitate Klaru, Klarisu, od svakog lika strepite da biste se u njemu mogli pronaći. Padaju mi na pamet Agota Kristof ili Julijana Adamović; uz njihove ću romane, na polici, čuvati i ovu knjigu kojoj se istinski radujem.”

Almin Kaplan