Greta

U rukama držite rijetku knjigu: i po dubini, i po stilu (koji ostavlja podbuhlo priče-pričanje inih daleko iza svojih leđa) a, bogami, i po odvažnosti. Knjigu o svjetlosti. U njoj ni nauka ni religija ne uspijevaju da objasne ono sto Šehić mistično “hvata” Gretom, i to najviše “glasom” svijesti koja nam cijelu tu priču pripovijeda. S početka, Šehić upozorava da ne može sve stati u jednu knjigu, al’ mu onda to nekako magično-fakirski i uspije! Ako se pitate kako, odgovor je zbog ovog “glasa” svijesti koji kao da ima moć da prati svjetlost (iliti sebe) u svemu i može da poveze organsko i neorgansko, materijalnost i valovitost stvarnosti, mikro i makro, prošlost i budućnost, san i javu, te pokaze da je sve na svijetu ista svjetlost koja titra raznoraznim frekvencijama, ukazujući da baš zbog toga, u ovoj našoj blago distorziranoj i dobrano precijenjenoj stvarnosti bi trebalo da mene boli kad ti povrijediš mene, tebe boli kad ja povrijedim tebe, mene boli kad ja povrijedim tebe, tebe boli kad ti povrijediš mene, mene boli kad ti povrijediš sebe, tebe boli kad ja povrijedim sebe, da, baš zbog toga, kad nekom koljenom klečiš na vratu, sebi klečiš. Koljenom na vratu.