Govori Grad
Ana Miloš
U zbirci Govori grad Ane Miloš nekoliko motiva se pominje veoma često – grad, reka i prozor, a nešto ređe – beskraj. Redundantnost tih motiva, u poetičkom smislu, obezbeđuje jasan i delatan autorski koncept, koji, svakako, ne podrazumeva nasumičnu prekomernosti; reč je o produktivnom poetičkom principu, koji definiše zbirku u celini, čineći je čvrsto uvezanom centralnim motivom grada (ili Grada). Lirski subjekt gotovo da i ne postoji. Nigde se ne pojavljuje pesničko Ja. Zbog toga su, na direktan način, pesme depersonalizovane, čak i dehumanizovane, što dovodi do toga da i sam grad postane dehumanizovano mesto apstrahovane realnosti („grad je neprekidni krug u koji se upisuju lica”). Grad prerasta u neku vrstu negativne utopije („grad se često urušava i diže”). Pesme su objektivizirane i univerzalizovane toliko da se ne mogu locirati; jednostavno rečeno, nedostaje im spiritus loci, što ovu vrstu poezije čini više apstraktnom, a manje naturalističkom. Kompozicija, pesničke slike i jezik su ekonomični, funkcionalni i redukovani. Bez obzira na to što se u nekoliko pesma pominju vulva ili orgazam, pesme su lišene bilo kakvih erotskih i seksualnih konotacija. Nedostajući lirski subjekt – koji se u najbolju ruku može razumeti kao posmatrač (otud pojam – prozor) – jeste učesnik u događajima i pojavama, ali bez ljudskih osobina („fatamorgana od ljudi”). Grad u procesu antropomorfizacije zadobija nešto od ljudskih osobina, od kojih je okrutnost ona koja je najupečatljivija. Zbirka Govori grad Ane Miloš, u kavafijevskom ključu, svedoči o potrazi za gradom, koji neće biti fatalistički osuđen na prokletstvo napuštenosti i propasti („prepoznaćeš ga tako što se nikad nećeš vratiti”). Srđan V. Tešin
Dodatne informacije
Recenzije (0)
Samo prijavljeni korisnici koji su kupili ovaj proizvod mogu ostaviti komentar.
Recenzije
Još nema komentara.