Fenomenološki Put U Dekonstrukciju – Šta Derida Duguje Merlo-Pontiju

Ova knjiga zamišljena je kao uvođenje, na možda nov i neuobičajen način – u svjetlu “postfenomenologije” – u mišljenje dekonstrukcije, u mišljenje mislioca čiji su se prvi radovi najčešće vezivali uz oznaku “post-strukturalizma”. Odabrali smo da govorimo o granicama fenomenologije – o kraju jednog i početku drugog puta koji, kako napominje Derrida, nipošto ne ide naprosto s onu stranu ograda metafizike. Derrida je svoju poziciju izgradio, kako je primijetio M. Frank, “u razračunavanju sa fenomenologijom”.[1] i to vođen uvjerenjem da je ona “najmodernija, najkritičnija i najbudnija forma metafizike”.