Bolji mi

„Lamija Begagić od svoje prve knjige piše o likovima koji smo svi mi, i svako od nas pomalo. U svojoj trećoj zbirci priča nas odvodi u svet o kome naša savremena književnost koja uporno robuje patrijarhatu ne piše – u svet roditeljstva, istopolne ljubavi i svih prepreka koje su pred njom, u svet građanskog bunta i letargije, rada u inostranstvu i nostalgije, bolesti i strahova, u teme koje čine našu svakidašnjicu, a ipak izostaju iz dominantnog diskursa. Ovo je pre svega knjiga o ženama koje se ne predaju, uprkos svemu, i ovo je knjiga koja nas makar dok je čitamo poziva da budemo bolji mi.“

Ana Pejović

„U nekom boljem svijetu, onom koji ne bude definisan prekarnom borbom za preživljavanjem, imaćemo više vremena jedni za druge, ili barem za ono jedno sedmično ritualno okupljanje sa prijateljima/cama. O bližnjima ćemo se brinuti i onda kada za to njihova bolest ne bude preduslov. Roditeljima se nećemo javljati krnjim SMS-ovima kako bismo demonstrirali strašnu zauzetost zbog koje ništa ne stižemo, pa ni da volimo. U tom boljem svijetu majke neće odlaziti u pečalbu u obećanu Njemačku kako bi prehranile vlastitu djecu, a istospolna ljubav biće jednako uvažavana kao i onasveta između muškarca i žene.

Lamija Begagić, vraćajući se formi kratke priče kojom suvereno vlada od svoje prve knjige, stvara skice za taj bolji svijet u kojem ćemo i mi biti bolji ljudi.  Popravljanje svijeta putem književnosti, aktivizma, drugarstva i drugih oblika djelovanja autorice i građanke Lamije Begagić savršeno je sljubljeno u knjizi Bolji mi. Među ovim koricama najviše će se prepoznati oni/e koji/e su se mimoišli/e s Titom, ali koji/e imaju istančan sluh za svaki postjugoslovenski problem jer ih najčešće nijedan nije zaobišao.“

Kristina Ljevak