Staro srpsko slikarstvo najveći je i najznačajniji izvor za proučavanje kostima u zemljama vizantijskog kulturnog kruga, uzimajući u obzir njegovu sačuvanost. Svetozar Radojčić upozorio je da pojave u kostimu i insignijama treba sagledavati i pojedinačno, jer analogije nisu uvek uspešne i dovoljne. Tih godina mislio sam o srednjovekovnom portretu opterećen učenostima Ernsta Persija Šrama, Andrije Alfeldija i Nikole Okunjeva… U srpskoj srednjovekovnoj umetnosti očuvano je sedam stotina i osamdeset prikaza savremenika. Pojedinačnih portreta sačuvano je tri stotine i osamdeset figura. U lozama Nemanjića prikazano je osamdeset, dok je na grupnim kompozicijama trista dvadeset osoba. Na ktitorskim kompozicijama je podcrtana portretna, individualna i lična dimenzija osobe, dok je na kompozicijama slika dvora i crkve, srednjovekovnog ambijenta, tačnog stepenovanja prikazanih ličnosti.
– Iz monografije Bojana Popovića Srpska srednjovekovna vladarska i vlasteoska odeća
Recenzije
Obriši filtereJoš nema komentara.